Šišmiši

Malo sam ljjubomorna na svoju frendicu koja zaista stalno putuje. Kad je pitam kako si to može priuštiti, kaže da je zaista probala različite načine financijranja, između ostalog tu su i brzi krediti.

Nedavno se vratila sa svojeg putovanja po Aziji pa mi je rekla da je probala šišmiše!

Šišmiši su poznati kao piletina iz špilje, izvor su hrane za ljude u Aziji i na području Pacifičkog obruča, posebice u Indoneziji, Singapuru, na Tajlandu, u Vijetnamu, Guamu i drugdje. Primjerice u Guamu, jedna vrsta šišmiša smatra se delikatesom, a druga je istrebljena zbog prekomjernog lova.

Šišmiši se pripremaju na više načina, na gril, roštilj, prženi, kuhani i pirjani. Primjerice kada se prži, prži se i jede cijeli. Šišmiši inače imaju prilično visok udio masnoće te proteina.

Jedna od poslastica je i juha od šišmiša, koja je doduše zabranjena u Africi, budući da se vjeruje da prenosi smrtonosni virus ebole. Više o tome pročitajte ovdje.

Grozna je činjenica da se prilikom kuhanja šišmiša, može osjetiti snažan miris urina, budući da šišmiši dosta vremena provedu viseći naopačke, uslijed čega se urin i fekalije mogu naći na njihovom tijelu. Uglavnom se to rješava da ih temeljito operete i dodate češnjak, luk, čili papričice ili pivo tijekom kuhanja.

Konzumiranju šišmiša također ne ide u korist povezanost iste sa neurobolestima. Naime, istraživanja su pokazala da ta vrsta šišmiša koja se najčešće konzumira, ima u sebi neurotoksine, koji potječu od sjemenki cycad biljke (iskreno, ne znam naš naziv za ovu biljku). Znanstvenici su došli do tog zaključka nakon što su istraživali visok postotak stanovnika Guama koji imaju motoričko-neuronske bolesti.