Sušena riba kao grickalice uz pivu u Rusiji

Kako vam se čini pomisao da uz pivu vaš domaćin posluži sušenu ribu? Možda vam je ideja pomalo neobična, ali jednom Rusu ili Ruskinji upravo suprotno. Iako je izbor grickalica u dućanima u Rusiji velik, takva će riba često biti prvi izbor za druženja uz pivu. Sušena riba može se kupiti u pakiranju, ali i u rinfuzi. Na izbor imate više desetaka vrste ribe, a popularne su i sušene lignje koje teksturom podsjećaju na žvakaće gume. Grickanje sušene ribe umjesto ostalih grickalica kao što su čips ili smoki ima višestruke prednosti zbog nutritivnih vrijedosti ribe. Sušena riba tako sadrži puno omega-3 nezasićene kiseline, fosfora i fluora zbog čega čak i doktori u Rusiji često predlažu konzumaciju sušene ribe. Također, riba manje ili srednje veličine uglavnom se kozumira cijela, odnosno s kostima pa tako takva porcija obiluje kalcijem koji ima niz dobrobiti za naše zdravlje. U našim dućanima, nažalost, te neobične grickalice ne možete kupiti, ali ih zato možete pronaći u Zagrebu u dućanu Ruske delicije koji je specijaliziran za različite proizvode karakteristične za Rusiju.

Oglasi

Molekularna gastronomija

Molekularna gastronomija - znanstveni pristup kuhanju

Od svih neobičnih jela svijeta, možda će upravo jela koje nam donosi molekularna gastronomija pobuditi najviše čuđenja i zanimanja. Što je to molekularna gastronomija?

Ovdje saznajte više. To je nov, suvremen način spremanja jela koji podrazumijeva korištenje kemijskih spojeva kao što je npr. tekući dušik, deionizirana voda, helij, spojevi kalcija, te se koriste homogenizatori, laseri, injekcije i slično, a sve s ciljem mijenjanja strukture namirnica.

Primjerice, na jednom kulinarskom susretu u Hrvatskoj, slastičari su napravili sladoled koristeći tekući dušik. Tek pripremljenu kremu dušikom su ohladili na -196 stupnjeva, a to je rezultiralo time da je krema izvana bila hladna i smrznuta, a iznutra još uvijek topla.

Sam termin “molekularna gastronomija” skovali su francuski znanstvenik Herve This i mađarski fizičar Nicholas Kurti krajem 20. stoljeća. Njihov cilj je bilo stvaranje nove znanstvene discipline i u tome su i uspjeli. Puno se očekuje od ovog načina spremanja hrane. Naime, smatra se da može riješiti problem gojaznosti. Zaista se nadamo da su to realna očekivanja.

Neobična jela svijeta

Neobična jela svijeta

Ljudi se diljem svijeta razlikuju kako po kulturi, religiji, izgledu, tako i po jelima i specijalitetima koje pripremaju. Na različitim krajevima svijeta pripremaju se raznovrsna, ali i neobična jela. S obzirom da su dojmovi uvijek subjektivni, nismo sigurni da će jela koja ćemo vam predstaviti u nastavku biti ugođaj za vaše nepce i želudac. Ova neobična jela su nešto za što vjerovatno niste ni čuli, a pretpostavljamo, ni probali. Pa počnimo. Prvo jelo o kojem ćemo govoriti je Balut. Ovaj specijalitet možete kupiti na Filipinima od uličnih prodavača. Balut zapravo predstavlja oplođeno i prokuhano kokošje ili pačje jaje. Samo da napomenemo da se u oplođenom jajetu nalazi potpuno razvijeni embrio. Escamoles predstavlja tradicionalno jelo, neizbježno u meksičkoj kuhinji. Kao što možete i pretpostaviti, radi se o neobičnom jelu. Jelo se pravi od ličinki crnog mrava koji su se prije toga hranili korijenjem agave. Za ovo jelo kažu da ima ukus sličan maslacu. Poslužuje se u tacosima, ali i sa posebno pripremljenim umakom od avokada. Ako posjetite Filipine ili Meksiko sigurno nećete ostati gladni!

Kuhana jaja u mokraći

Pa neki narodi su neobičniji od drugih, a očito onda i njihovi specijalitet. Ovo jelo je toliko čudno, da je prilično neugodno i pisati o tome, a kamoli jesti tako nešto.

Pomisao na kinesku kuhinju donosi misli o finoj prženoj riži, proljetnim rolicama, noodlima i slično, nikako o urinu maloj dječaka. Da, dobro ste pročitali.

120329-urine-eggs-hmed-03.660;660;7;70;0

Dakle, radi se o jajima kuhanima u mokraći dječaka koja se skuplja iz WC-a osnovnih škola. Cijena po komadu je oko 0,20$. Taj specijalitet se zove Jaja mladih djevaca te su popularni zalogaj Kineza. Možda tome pridonosi tvrdnja da jaja kuhana na takav način imaju niz dobrobiti za zdravlje, primjerice da štite od prehlade. Ipak, nisu svi bas oduševljeni okusom mokraće niti vjeruju u priču o zdravlju, kao primjerice neki doktori koji su iz sanitarnih i drugih razloga zabrinuti zbog konzumacije ovog specijaliteta.

Ipak, zasad je status quo po tom pitanju.

Biste li bili hrabri i probali ovako nešto? Ja moram priznati da teško:)

 

 

 

Žabe

Nakon niza neobičnih jela koja se jedu diljem svijeta, pomislila sam da li i mi ovdje u Hrvatskoj jedemo nešto iole svijetu neobično? Žabe!

Žabe sam i sama probala jednom prilikom kad sam bila u Cetinskom kraju gdje su poznate kao specijaliteti. Riječ je bila o romantičnoj večeri, i iskreno, bila sam vrlo skeptična o njenom ishodu.

Otišli smo u uzgajalište žaba, kupili određenu količinu. Momak je sve to divno pripremio dok sam se ja šetala oko kuće budući da nisam htjela sudjelovati u kuhanju.

1431760709_504_velika_žabe 00

Nemalo sam se iznenadila kad sam zaključila da žabe imaju okus..pogađate!…po piletini. Meso im je meko i lagano, i zaista je fino.

Mogu se popržiti, pohati, napraviti na brudet, rižoto…ovisi o vama:), s tim da se jedu samo krakovi koji moraju biti svježi, oguljeni i svijetle boje.

Što se tiče Hrvatske, žabe se još jedu u Neretvanskom kraju, a ovdje pogledajte za recept.

Vjerojatno poznatiji žaboljupci su Francuzi. Žabe su u Francuskoj danas zaštićena vrsta, tako da se one uvoze iz Azijskih zemalja.

Toliko vole i jedu žabe da su izmislili svoj način pripreme žaba, tzv. žabe na pariški. Žablju krakovi se kuhaju u vodi, te im se doda limunov sok, sol i papar. Zatim se krakovi osuše, te ih se uvalja u brašno i krušne mrvice i prži ih se par minuta u ulju.

Preporučujem!

Živa hobotnica

Hobotnica je delikatesa u mnogim zemljama, pa tako i kod nas. Hobotnica na salatu, hobotnica ispod peke..takav način pripremanja hobotnice znamo, ali da li ste ikad čuli da se hobotnica jede živa? Da, tako je, i to u Koreji, ali i u Japanu, gdje se ovo jelo naziva odori don. Tehnički ona nije živa jer prije posluživanja, izvadi joj se mozak, no krakovi se još uvijek pomiču tako se itekako doima živom.

Hobotnica ima na stotine pipaka na krakovima, što može biti vrlo opasno, u nekim slučajevima je bilo i smrtno, kad je se jede živu. Naime, čak i kad se krakove razreže, pipci su još uvijek aktivni te se ponekad zalijepe za grlo zbog čega dolazi do gušenja. Zašto onda Korejci riskiraju čak vlastiti život jedući hobotnicu na taj način? Vrlo jednostavno. Zato jer vjeruju da im konzumiranje žive hobotnice osigurava snagu i izdržljivost.

koreans-eating-live-octopus-sannakji_3

Kako se poslužuje živa hobotnica? Namota je se na štapić, zatim se umoči u neki umak i stavi u usta te se žvače, nadajući se da je čeljust jača od njenih pipaka. To jedan način, a drugi je da je se nasjecka na komadiće, što sam spomenula već gore.

Za kratki video o ovome jelu kliknite ovdje.

Mislite li da imate hrabrosti probati živu hobotnicu? 🙂

Šišmiši

Malo sam ljjubomorna na svoju frendicu koja zaista stalno putuje. Kad je pitam kako si to može priuštiti, kaže da je zaista probala različite načine financijranja, između ostalog tu su i brzi krediti.

Nedavno se vratila sa svojeg putovanja po Aziji pa mi je rekla da je probala šišmiše!

Šišmiši su poznati kao piletina iz špilje, izvor su hrane za ljude u Aziji i na području Pacifičkog obruča, posebice u Indoneziji, Singapuru, na Tajlandu, u Vijetnamu, Guamu i drugdje. Primjerice u Guamu, jedna vrsta šišmiša smatra se delikatesom, a druga je istrebljena zbog prekomjernog lova.

Šišmiši se pripremaju na više načina, na gril, roštilj, prženi, kuhani i pirjani. Primjerice kada se prži, prži se i jede cijeli. Šišmiši inače imaju prilično visok udio masnoće te proteina.

Jedna od poslastica je i juha od šišmiša, koja je doduše zabranjena u Africi, budući da se vjeruje da prenosi smrtonosni virus ebole. Više o tome pročitajte ovdje.

index

Grozna je činjenica da se prilikom kuhanja šišmiša, može osjetiti snažan miris urina, budući da šišmiši dosta vremena provedu viseći naopačke, uslijed čega se urin i fekalije mogu naći na njihovom tijelu. Uglavnom se to rješava da ih temeljito operete i dodate češnjak, luk, čili papričice ili pivo tijekom kuhanja.

Konzumiranju šišmiša također ne ide u korist povezanost iste sa neurobolestima. Naime, istraživanja su pokazala da ta vrsta šišmiša koja se najčešće konzumira, ima u sebi neurotoksine, koji potječu od sjemenki cycad biljke (iskreno, ne znam naš naziv za ovu biljku). Znanstvenici su došli do tog zaključka nakon što su istraživali visok postotak stanovnika Guama koji imaju motoričko-neuronske bolesti.